Danas u svetskim razmerama Srbija nije u samom vrhu, ali poseduje značajnije sirovine, kako po kvantitetu tako i po kvalitetu. Uključujući male kopove i kamenolome, koji godišnje proizvode nekoliko desetina hiljada tona, do onih koji produkuju milione tona mineralnih sirovina godišnje, u Srbiji postoji više od dve stotine rudnika i nekoliko desetina mineralnih i energetskih nalazišta.
U oblasti metala,
najveći broj rudnika u Srbiji bavi se eksploatacijom olova i cinka. Tu se misli na Veliki Majdan kod Ljubovije, Rudnik kod Gornjeg Milanovca, Lece kod Medveđe, Blagodat, kod Vranja, i Kiževak-Sastavci kod Raške. Veliki Makdan privatizovan je od strane jedne ruske kompanije koja je prethodno kupila i Srebrenicu . Rudnik
je kupio Milorad Vukobratović, naš čovek koji je godinama radio u Americi, a Blagodat, kako nam je rekao direktor ovog rudnika Milan Grujić, u procesu je privatizacije i očekuje se da uskoro dobije novog vlasnika.
Rudnici Lece, i Kiževak - Sastavci su od nedavno u vlasništvu poznatog lozničkog biznismena Miroslava Bogićevića, (vlasnik kompanije "Farmakom" iz Loznice, nekoliko poljoprivrednih dobara i mlekare "Šabac").
Bogićević je lider u privatizaciji rudnika metala u Srbiji, najpoznatiji srpski biznismen u oblasti eksploatacije metala, koji pored ova dva, poseduje još nekoliko rudnika, čak i jedan u Makedoniji, zapravo sve rudnike koji su u bivšoj SFRJ, pripadali preduzeću "Zajača" iz Loznice. "Zajača" je u svetu bila poznata po eksploataciji antimona pa je zahvaljujući njenoj prozvodnji Srbija, sve do raspada SFRJ, bila među prvima u Evropi. To su rudnici: Lojane u Makedoniji, Rajićeva gora na Kopaoniku, Dolić, Kik, Rujevac i Brasina kod Loznice. U njegovom lancu su i rudnici nematala poput Ravnaje kod Krupnja koji eksploatiše fluorit, kao i rudnik granodiorita na Boranji kod Zvornika.
U potrazi za bakrom, olovom i cinkom,
postoji nekoliko kompanija koje su se domogle takozvanih istražnih prava. Ono što Srbiju razlikuje od ostalog dela sveta
je činjenica da se ovde istražna prava po pravilu dodeljuju nad već istraženim lokalitetima gde je dokazano postojanje određenih metala, pa je za domaće i strane privatne komanije, „istraživanje“ ovde „samo prečica, da bi se za male pare domogle željenih lokacija“, ocenjuju stručnjaci Geološkog instituta Srbije.
Tako je za istraživanje olova, cinka i bakra u Čadinju kod Prijepolja, lokalitetu koji je dugo godina bio istraživan u bivšoj Jugoslaviji, istraživačko pravo sad dobila enegleska kompanija „Mureks“. Ista kompanija već istražuje zlato i volfram u rudniku Blagojev kamen kod Kučeva.
U potrazi za zlatom i srebrom u Srbiju je
posle 2000.godine stigla i australijsko- kanadska firma „Dandi plemeniti metali“ koja predstavlja jednu od najvećih svetskih kompanija u ovoj oblasti. Njen zastupnik u Srbiji je Nikola Savić. Do sada je kupila tri, od ukupno 4 koncesije koje je prodala Vlada RS. Istraživanja zlata na Crnom vrhu su već završena, u toku su
ispitivanja i na Staroj planini i kako nezvanično saznajemo, postoje odlični rezultati u istrživanju jednog novog tipa zlata. Reč je o karlinskom tipu zlata, poznatog domaćoj geološkoj nauci, čije se prisustvo vezuje za postojanje krečnjačkih stena i mermera u vulkanskim oblastima.
Najveća bitka nad istražnim pravima u Srbiji, o kojoj sada odlučuje i Vrhovni sud, vodi se za milbdenom, koji je skup i redak metal u svetu. Donosi profite, i u Srbiji ga ima na lokalitetu Mačkatica, kod Surdulice. A koplja za njim, se lome između „Dandija“ i švedske kompanije „Ferromet“ koja istražuje kalaj, antimon, volfram i mangan u istočnoj Srbiji.
Ceo tekst pročitajte
na sajtu časopisa Građevinar.