Građevinarstvo | Arhitektura | Konkursi | Građevinske firme | Građevinske mašine
Glavni meni
Početna strana

Novosti
Graditeljske obuke
Konkursi i tenderi
Događaji
Časopisi
Knjige
Zakoni i propisi
Građevinske firme
Softver
Građevinske mašine

Pretraga
Prijatelji
Kontaktirajte nas
Marketing
Događaji
O nama
YU Build je firma koja se bavi pružanjem konsultantskih usluga u oblasti građevinarstva za uspešnu realizaciju projekta od prve ideje do završetka gradnje.
YU Build tim
 
  YU Build Više o nama...  
Ponuda poslova
Želite da radite u struci?

Pogledajte ponudu svih poslova u arhitekturi i građevinarstvu.

Najnoviji poslovi:
Prijatelji









Softver

Graphisoftov Team Work 2.0 donosi revoluciju u BIM/IPD radnom procesu i saradnji

četvrtak, 17. septembar 2009.
Softver
Tekst koji sledi je ekskluzivno „provirivanje“ u još neobjavljenu tehnologiju, koju je autoru stavio na raspolaganje Graphisoft. Autorska prava pripadaju Džeriju Lajserinu, koji zadržava sva prava i ne smatra upotrebu ovog rada (ili bilo kojeg dela ovog rada) kao „pravičan“ – ukoliko ne postoji za to pismena dozvola – i koji će pravno goniti do krajnjih granica primenljivih zakona svaku zloupotrebu.
Google!Facebook!Twitter!LinkedIn!

Uobičajeno WEB-linkovanje (postavljanje linkova koji vode do ovog članka) je dozvoljeno ukoliko naslov linka sadrži u potpunosti i samo sledeće stavke: pun naslov (gore napisan), ime autora (gore navedeno) i podaci o objavljivanju (www. laiserin.com, juli 2009.) i ne uključuje „frejming“ ili „diplinkovanje“ prema ovom radu ili bilo kom delu istog (pogledati takođe „Terms of Use“ na http: //www.laiserin.com/terms.php). Komentari i sugestije su dobrodošli putem pisama autoru (feedback@laiserin.com).

Saradnja – između projektantskih timova objekta i učesnika koji isporučuju razne delove projekata – je najkritičniji faktor uspeha BIM
(Building Information Modeling/ Informacioni model zgrade) i IPD (Integrated Project Delivery/ Izrada integrisanih projekata). Teamwork 2.0, tehnološka inovacija u saradnji od strane Graphisofta (očekuje se da će biti spreman za isporuku u drugoj polovini ove godine kao deo ArchiCADa 13) nudi toliko radikalna poboljšanja u podršci saradnje članova projektnog tima da svaka projektantska kuća ili projektantski tim koji razmišlja da upotrebi BIM ili/i IPD pristup mora ozbiljno razmotriti svoju odluku za izbor projektantsko-modelerskog alata za BIM / IPD.


U čemu je problem?

Svako ko je primenio ili makar razmatrao neki od vodećih BIM projektantsko-modelerskih alata vrlo brzo uviđa očigledne prednosti koje proizilaze iz integrisanja svih grafičkih priloga i numeričkih podataka međusobno u jednom centralnom projektnom modelu: podrška za preciznije simulacije i analize; automatska usaglašenost projektne dokumentacije; bolja saradnja između raznih disciplina, itd. Ali ove pogodnosti imaju svoju cenu. Kako integracija podataka raste, opada fleksibilnost radnog procesa i brzina saradnje. Ako više članova projektnog tima rade simultano na centralnom projektnom modelu, pojaviće se neusaglašenosti između njihovih pojedinačnih izmena ukoliko nije kontrolisan pristup modelu. Zato, svaki od učesnika mora rezervisati ili primiti ili dobiti radni prostor ili set poslova (ili funkcionalno jednak deo celog modela) koji sadrže delove objekta namenjenih za rad tom korisniku – koji su zaključani, odnosno ograničen je pristup drugim korisnicima. Izmene koje čini svaki od korisnika na svojoj lokalnoj kopiji centralnog projekta moraju biti sinhronizovane ili osvežene na centralnom projektnom modelu sažimanjem lokalne kopije svakog od korisnika sa centralnim projektnim modelom.

Kao rezultat ovog načina organizacije modela većina BIM modelerskih alata – uključujući i ArchiCAD – plaća cenu u obliku ograničenja fleksibilnosti radnog prostora i kočenju u performansama saradnje. Korisnici gube fleksibilnost u pristupu elementima na kojima rade, kroz neophodna napredna podešavanja i/ili konstantnu kontrolu radnog prostora i neophodnost pristupa elementima koji je određen od strane ili za druge korisnike u njihovim radnim prostorima. Performanse pojedinih korisnika kao i celog tima trpe zbog čekanja da bi svaki od korisnika uneo svoje najnovije izmene u centralni model. Takve operacije osvežavanja (odnosno pošalji/primi, čuvaj/uzmi ili primeni) traju često duže za veće projekte i veće projektne timove; takođe, dešava se da takve operacije nedozvoljavaju ostalim korisnicima pristup centralnom modelu. Ti rezultati su: nezadovoljstvo pojedinih korisnika zbog nefleksibilnog pristupa elementima koji su im neophodni za rad; i gubitak produktivnosti dok se čeka osvežavanje. Ovo iščekivanje osvežavanja traje i do pola sata po korisniku na većim projektima. To dalje povećava rizik izgubljenog rada, jer ostatak tima duže vreme nije svestan izmena koje unose ostali članovi. Takođe postoje rizici za bezbednost i integritet u slučaju kvara na nekoj od lokalnih radnih stanica na kojima se vrše izmene na modelu ili u slučaju nedostataka/grešaka podataka modela u prenošenju sa lokalne kopije na centralni projektni fajl.


Šta su rešenja?

Proizvođači BIM modelersko-projektantskih alata probali su razne pristupe kako bi rešili spomenute probleme. Jedan od pristupa je zaobilaženje problema „rezervacije“ u potpunosti dozvoljavajući pojavljivanje sukoba među konkurentskim korisnicima i njihovim izmenama na modelu. Proizvođač softvera koji primenjuje ovakvo „konfliktno rešenje“ opravdava to (ili se nada) optimizmom da su konflikti prilikom obrade u realnosti relativno retki (dva ili više korisnika rade na istom elementu modela istovremeno). Moj stav je da sposobnost modelerskih alata da čine globalne izmene kao odgovor na specifične intervencije (što je poželjno), ustvari uvećava verovatnoću spomenutih konflikata. Još važnije je, da rešenje takvih konflikata znači da će određena količina rada i vremena utrošenog od strane barem jednog učesnika/korisnika u konfliktu biti izgubljena nakon rešenja sukoba i da će se prihvatiti izmene jednog korisnika. Takođe, metoda rešenja sukoba se ne odnosi neposredno na gubitak vremena/performansi osvežavanja ukupnog modela.

Umesto rešavanja konflikta, mnogi proizvođači BIM alata biraju pristup baziran na rezervaciji odnosno metodu „rešavanje rezervacijom“, mada tu postoji problem vezan za rezervaciju koji je već bio spomenut. Neki od proizvođača koji koriste pristup rešenja rezervacijom su pokušali da ove probleme reše povećavanjem fleksibilnosti radnog prostora konfigurisanjem i kontrolom i/ili dozvoljavajući razne nivoe fleksibilnosti u „pozajmljivanju“ elemenata od strane jednog korisnika iz radnog prostora drugog korisnika. Takvo pozajmljivanje elemenata je manje ili više transparentno korisnicima sa obe strane transakcije.

Bilo da su bazirani na rešavanju konflikta ili rešavanju rezervacijom za deljenje posla, svi BIM projektantsko-modelerski softveri i dalje periodično osvežavaju podatke na centralnom projektu izmenama pojedinih članova tima koje nastaju na lokalnim kopijama modela. U najvećem broju slučajeva, celokupni (obrađivani) model se šalje sa lokalne kopije u centralni projekat, što ume da bude spor proces – i usporava model, pogotovo kada broj članova tima raste. Ovi problemi u osvežavanju ili sinhronizaciji izmena preko LAN mreže se delimično rešavaju ažuriranjem izmena na centralnom i lokalnom dokumentu. Na ovaj način se smanjuje neophodnost razmene celokupnog fajla modela prilikom svakog osvežavanja, što ima za posledicu da odvojeni centralni i lokalni fajlovi veoma brzo rastu i zahtevaju periodično usklađivanje i konsolidaciju.

Unapređenja koje pomažu velikim firmama i/ili na velikim projektima često čine problem malim firmama i samostalnim projektantima kroz dodavanje dodatnih nivoa menadžmenta modela i kompleksnosti menadžmenta radnog procesa. Ovaj problem posebno pogađa firme srednja veličine koje su dovoljno velike da izrađuju veće projekte ali suviše male za konstantan CAD/BIM/modelerski menadžment. Za firme bilo koje veličine rad preko Interneta, je ograničenje u količina protoka podataka WAN (Wide-area network/mreža sa velikom količinom podataka) koja je skoro uvek mnogo sporija od brzine kancelarijskog LANa. Savremeni, LAN sistemi sa switchom imaju brzine od 100 Mb/sec do 1 Gb/sec, dok WAN konekcije imaju brzine koja je samo delić brzine LANa (kablovski ili Telco konekcije optičkim kablovima u pojedinim delovima sveta – istočni deo SAD – najčešće brzine od 2 do 20 Mb/sec, dok puna T1 linija je čak sporija sa brzinom od 1.5 Mb/sec; takođe u većem delu sveta, brzine koje su ponuđene nisu ni blizu pomenutim). Ova razlika u brzini čini još problematičnijom brzinu u WAN performansama za razuđene projektne timove.

Primetio sam, kroz konsultantski posao kojim se bavim u firmama koje imaju više hiljada radnih mesta dizajnerskog softvera, nešto što psiholozi zovu „granica nepažnje“ koja nastupa nakon iščekivanja od oko 5 sekundi. Drugim rečima, korisnici će zanemariti (ili će barem tolerisati) brzinu softvera koja traje manje od 5 sekundi u odnosu na njihovu prihvaćenu osnovnu brzinu. Međutim, ako brzina određene softverske operacije traje više od 5 sekundi na LAN mreži nego na lokalnom računaru, korisnici će se žaliti a produktivnost će da trpi. Slično, ako čuvanje/osvežavanje preko WAN/Internet konekcije na drugu lokaciju ofisa/projekta traje duže od 5 sekundi nego preko LAN mreže i/ili lokalne radne stanice, ti korisnici će biti nezadovoljni. Ja nemam pristup okruženju korisničke laboratorije ili kontrolisanih testova, tako je ovo „pravilo 5 sekundi“ stvarno osnovno pravilo koje sam dobio kao opšti utisak u mojim klijentskih firmama (što nije obavezno realan uzorak svih korisnika u svim firmama).

Bilo da je ovo opšti fenomen ili je 5 sekundi „pravo“ vreme, nesporno je da je razlika u tromosti brzine/vreme u performansama lokalne radne stanice i LAN i WAN/Internet ozbiljan problem za firme i za bilo koju veličinu projekta. Po mom iskustvu prosto rešavanje problema većim protokom podataka (na primer: ubrzavanje sa T1 na T3/DS3/OC-1 ili brže) retko, ako ne uopšte, se ne rešavaju strukturalni problemi u osnovnoj lokalnoj/centralnoj logici problema logike dizajerskog alata. Takođe se odnosi na ubrzavanje mreže kao što su od strane Riverbeda ili Ciscoa.

Jedan od proizvođača BIM softvera sugeriše korišćenje Windows Remote Desktop Services kako bi samo klikovi i pikseli bili izmešteni sa PCa ponašajući se kao prosti terminali preko WAN mreže, uz čuvanje lokalne kopije modela svakog od korisnika što bliže centralnom projektnom modelu preko LAN mreže. Dalje zaobilaženje problema koji nudi isti ovaj proizvođač za firme koje imaju više kancelarija u više vremenskih zona je vezivanje za centralni projekat na geografski najbližoj lokaciji i sinhronizaciju geografski raštrkanih kopija centralnog modela međusobno tokom noći.

Na kraju se može zaključiti pored svih ovih pokušanih rešenja i zaobilaznih rešenja da ni jedan BIM projektantsko-modelerski sistem – uključujući ArchiCAD – nije pružio uistinu zadovoljavajuće rešenje za nedostatke u saradnji i radnom procesu koji se čine neizbežnim, negativnim posledicama integracije model/podaci i drugih dobrih strana BIM pristupa. Ustvari, niko do sada, sve dok Graphisoft/ArchiCAD nije predstavio svoj Teamwork 2.0 (TW2).


Zašto je TW2 drugačiji?

Učeći iz istorijskog primera mladog heroja Aleksandra Velikog koji je presekao Gordijev čvor koji ni najveći umovi njegovog vremena nisu umeli da odreše, Graphisoft je presekao barijere i nedostatke BIM radnog procesa i saradnje u osnovi ponovno razmislivši o tome šta je centralno, šta je lokalno i kako se te dve stvari međusobno povezuju.

Rezultat je da Graphisoftova TW 2 tehnologija izvršava u svega jedne-dve sekunde toliko mnogo operacija osvežavanja (na primer: sa lokalne kopije korisnika na centralni projektni fajl) za šta bi drugim alatima trebalo 10-20 minuta. Ustvari, osvežavanje lokalne kopije korisnika na centralni fajl modela u TW2 je često brže od regenerisanja modela na samom računaru korisnika. Drugim rečima, LAN/WAN osvežavanje modela koje ne donosi nikakav gubitak u vremenu u odnosu na rad lokalno – je granica nepažnje koja se nikada nedostiže. Dalje, TW2 nudi takvu fleksibilnost i granularnost u izmeštanju elemenata modela na kojima se radi – i čineći ta izmeštanja neposredno uočljivim svima – da postojeći sistemi za rezervisanje i omogućavanje pristupa pojedinim elementima (ili celim radnim prostorima ili radnim procesima) odjednom se čine nespretna i kontraproduktivna (da ne pričamo o količini klasične neračunarske komunikacije koju zahtevaju većina postojećih metoda). Iskorak u performansama saradnje i fleksibilnosti radnog procesa koji nudi TW2 prate i značajna poboljšanja u bezbednosti, pouzdanosti i robusnosti celokupnog modelersko-projektantskog sistema.

Za bilo koju firmu ili projektni tim koji se bori sa frustracijama postojećih rešenja pomenutih problema (čak i sa ArchiCADom samim i njegovim aktuelnim, originalnim Teamwork pristupom, TW2 će zasigurno biti primljen kao prodorna tehnologija koja će zameniti „tradicionalni BIM“ pristup upravo kako su i ovi tradicionalni BIM alati svojevremeno zamenili tradicionalne CAD metode koji su im prethodili. Međutim, da bi se u potpunosti razumeo dalekovid i potencijalno u ovoj industriji revolucionaran uticaj toga šta je Graphisoft postigao sa novim TW2, sagledajmo šire saradnju BIM metoda i kroz istorijski i trenutni kontekst.


Šta je u pozadini?

Od decembra 2002. godine kada sam pomogao da se započne razgovor u industriji o BIMu mnoge dizajnerske kuće – raznih veličina i na više kontinenata – tražili su moj savet u pronalaženju BIM modelersko-projektantskog softvera i odgovarajućeg alata za BIM. Za ove potrebe razvio sam sopstvenu metodologiju za poređenje i rangiranje raznih BIM rešenja sa setom potreba koje se primenjuju na radni proces i projektantske zahteve određenih firmi. Jedan od zaključaka koji je izronio iz ovog posla je bila važnost adekvatnih mogućnosti za podelu fajlova i modela BIM modelersko-projektantskog softvera.


Zašto je ovo toliko važno?

Prosto, produktivnost dizajnerske kuće zahteva da više projektanata radi na istom projektu, bilo da je to više njih u isto vreme, i/ili se serijski angažuju za određeni period vremena, ili bilo kakva mešavina kombinacija scenarija radnog procesa. Dalje, u današnjem Internet – povezanom globalnom radnom okruženju, ti višestruki i/ili serijskim učesnicima treba omogućiti rad na projektu iz udaljenih mesta širom grada ili čak sveta. Dizajnerski softver koji ne može efikasno podržati ove načine saradnje u prihvatljivom vremenskom okviru je u najmanju ruku usko grlo, a u najgorem slučaju tačka na kojoj propada posao za svaki postojeći ili potencijalni BIM radni proces. Ostale karakteristike BIM alata kao što su fleksibilnost geometrijskog modelovanja, automatsko ažuriranje izmena, podrška ili neke druge karakteristike softvera i dobre strane će malo verovatno prevazići veliki nedostatak na ovom mestu – barem ne po bodovno/pondenskom faktoru moje ocenjivačke metodologije BIM alata. Ono što mi sada smatramo BIM metodom ili BIM pristupom je postepeno prevazišlo crtački baziran 2D proizvodni sistem sa integrisanim 3D digitalnim modelom iz kojeg se vade svi potrebni 2D pogledi (ili crteži ili grafički prilozi). Od AECO dizajnerskih alata koji su trenutno na tržištu Graphisoftov ArchiCAD koristi ovaj pristup najduže, više godina pre nego što je izraz BIM postao popularan (ustvari, mnogo pre uopšte postojanja većine proizvoda koji se danas takmiče sa ArchiCADom; postojali su, doduše pionirski alati slični BIMu – kao što je RUCAPS i njegovi naslednici Sonata i Reflex, da samo spomenemo neke – koji su stariji od ArchiCADovog BIM pristupa, od kojih ni jedan komercijalno nije preživeo na današnjem tržištu).

Kao što je ranije rečeno, svi aktuelni BIM modelersko-projektantski alati – uključujući i ArchiCAD – trpe u ovoj ili onoj meri od strane barijera i uskih grla radnog procesa i saradnje koji su, čini se, neizbežne loše strane za druge pogodnosti BIM pristupa. AECO firme i projektni timovi su spremne da se izbore sa i (nevoljno) prihvate ograničenja koja postavljaju takve BIM kontraindikacije zbog činjenice da ne postoji bolja alternativa i, zaista, se ne može smatrati isplativom. Ovo je forma prihvaćenog neslaganja u kojoj se toleriše trenutno stanje sve dok se ne iznedri bolje rešenje, u kom trenutku prethodno zadovoljavajuće (iako ne u potpunosti) stanje stvari odjednom postaje nepodnošljivo.


Kako radi?

Pošto mi je Graphisoft omogućio priliku da vidim i iskusim njihovu TW2 tehnologiju (kao i budući ArchiCAD 13 čiji je TW2 veoma važan deo), mislim da će mnogi čitaoci ceniti jedan kratak pogled pod haubu dela tehnoloških inovacija koje su izveli ljudi iz Graphisofta.

Opet ponavljam da je Graphisoft u TW2 našao rešenje za centralno pitanje: šta je centralno, a šta je lokalno i kako se te dve stvari međusobno povezuju. Postavka za ovu transformaciju je ponovno razvrstavanje ArchiCADove utrobe – čišćenje baze podataka da bi se stvorio odnos među elementima bez određenih veza, ustvari sistem baze podataka u odnosima. Sa druge strane, ovo omogućava i podržava usitnjavanje rezervacija, obrade elemenata, ažuriranje kao i omogućavanje pristupa delovima centralnog projektnog modela sve do nivoa pojedinačnog elementa, omogućavajući sada svakom korisniku da rezerviše – u letu – precizno šta je potrebno, i ništa više, kako bi ispunio svoje konkretne zadatke.

Na ovoj postavci, prava baza TW2 je novi Grafisoftov BIM Server, aktivni serverski sistem za upravljanje bazama podataka koji održava i ažurira centralni projekat šaljući i primajući od klijenata (korisničkih radnih stanica) samo „deltu“, odnosno podatke o izmenama akcija i korekcija koje je učinio korisnik, i to u efektivno realnom vremenu. Svaki korisnik/klijent i dalje nezavisno rezerviše/omogućava pristup bilo kom elementu koji je potreban za rad, a informacije o akcijama svakog korisnika/klijenta se automatski saopštavaju putem aktivnog servera ostalim klijentima. Dok se izmene svakog korisnika samo saopštavaju timu kroz akciju čuvaj/primi koju inicira korisnik, rezervacije i omogućavanje pristupa elementima svakog korisnika se neposredno prikazuju putem servera svim korisnicima/klijentima.

Ova lakoća selekcije/rezervacije primenjuje se na bilo koji element koji se vidi na modelu, sa svim rezervacijama/omogućavanjima pristupa koji se neposredno prikazuju na prikazima svih ostalih korisnika preko šeme boja elemenata. Upravo ova neposredna i automatska vizuelna povratna informacija o stvarnim izmenama na radnom prostoru ostatka tima pruža svakom korisniku veoma živo radno okruženje i nesvakidašnji osećaj povezanosti sa radnim procesom projektnog tima u svakom trenutku. Ne modelski podaci, kao što su atributi, obeležavanja, pa čak i sami pogledi takođe su rezervisani/slobodni, i signalizira se svim korisnicima putem veoma inteligentnog sistema na ekranu koji Graphisoft zove „lampice“ (meni je bliži izraz „semafor“, ali ovo stvar trans – atlanskog prevoda).

Sva ažuriranja na centralnom projektnom modelu pojavljuju se samo na serveru (nasuprot većini trenutnih pristupa u kojima se lokalne izmene ažuriraju na lokalnim kopijama projekta, što se posle mora preneti u celosti ili barem delimično serveru). U TW2 sa serverom se razmenjuje isključivo delta od svakog korisnika/klijenta, dok se ažuriranja centralnog projekta dešavaju tek nakon koraka validacije na serveru. Ovo ima efekat smanjenja BIM baziranog mrežnog protoka informacija sa desetina megabajta po ažuriranju na samo nekoliko kilobajta. Dalje, ova tehnologija pruža dodatnu pogodnost očuvanja integriteta centralnog projektnog modela – drugim rečima, potencijalni loši podaci na bilo kom računaru klijenta kao i/ili prenos takvih podataka između klijenata i servera ne može „zagaditi“ centralni projektni fajl zato što je Graphisoftov BIM Server dovoljno inteligentan i filtrira bilo kakve „nečistoće“ ulaznih podataka.

Pored nove ArchiCADove strukture baze podataka i novog Graphisoftovog BIM Servera, TW2 takođe sadrži kontekstno baziran, sistem poruka uživo koji komunicira i prikazuje rezervacije, izmene i otpuštanja i takođe pruža mogućnosti strukture instant mesindžera kako bi se razrešili preostali konflikti u rezervacijama. Ovaj BIM – centričan, akciono ili zadatak – orijentisan sistem poruka podržava komunikaciju korisnik – korisnik kroz ceo tim uključujući dodelu elemenata i komentare/pitanja kao što su zahtevi za pregled bilo kog projekta (i naravno, odgovore na takve zahteve). Sve ove poruke se direktno (u istom trenutku) prikazuju na ekranima primalaca, eliminišući time potrebu za dodatnom – često ometajućom – komunikacijom van ekrana. Sistem poruka TW2 sadrži punu istoriju pitanja, komentara, izveštaja, odgovora i tako dalje – uključujući ukupne sesije kao i stvarne izmene – sve u kontekstu relevantnih pogleda modela.

Zahtevi korisnika-korisniku za omogućavanje pristupa elementima (ustvari pozajmljivanje) sadrže u samoj poruci dugme za željeni odgovor kao i link za prikaz određenog elementa koji je predmet zahteva. Ova metoda poruka se takođe primenjuje prilikom zahteva za pregled kao i za poravnavanje. Paleta za poruke na ekranu svakog korisnika prati sve akcije koje su vezane za poruke sa ikonama koje uređuju elemente među: TO DO List (lista zadataka) (zadaci koje treba da izvršim, a zahtevani su od strane drugih); Pending (na čekanju) (moji neizvršeni zahtevi od strane drugih); i Done (izvršeno) (istorija poruka). Svaki korisnik može jednostavno da utvrdi koje elemente su određeni korisnici zadržali za sebe jednostavno opažajući obojenost elemenata modela (i/ili sistem parametra „lampica“) i nakon toga postavljajući kursor preko pojedinog elementa kako bi se prikazao „info box“ o svakom elementu. Generalno, sistem poruka TW2 značajno poboljšava pojedinačne i performanse tima, sve vreme pružajući nenametljiv pregled radnog procesa projekta za vođe projekta i BIM menadžere koji nadgledaju i/ili organizuju rad na timskom projektu.

Aktivna serverska komponenta može se konfigurisati da sadrži CAD/BIM kontrole za uređenje preko prava pristupa koja primenjuju profile na svakog korisnika/klijenta, bilo da je to na bazi celokupne firme, tipa projekta, pojedinačnog projekta, pojedinačnog korisnika, određenog elementa, određene akcije ili slično. Međutim, prepoznajući različite potrebe firmi raznih veličina, TW2 se isporučuje sa predpodešavanjima koja omogućavaju većini timova od 5 ili manje članova da započnu projekat sa, skoro, samo jednim klikom: bez potrebnog podešavanja, vremena za konfigurisanje i uz, kako iz Graphisofta tvrde, petominutno učenje (što se ispostavilo više nego dovoljno vremena za učenje/obuku u mom slučaju, a ja nisam baš neki svakodnevni rutinirani korisnik BIM alata).

Server TW2 takođe pruža mogućnost automatskog „bekapa“ celog projekta kao i opciju „rollback“ (premotavanje unazad) za projekat na bilo koju tačku u prošlosti, u vremenu ili koracima. Iako Graphisoft ne spominje tu mogućnost, u ovom početnom stadijumu TW2 tehnologije, mogu lako da zamislim da se aktivni server proširi u budućnosti od strane Grafisofta za podršku daljim poboljšanjima kao što su: verzionisanje, sa uređivanjem revizija kako bi se obeležili pojedine faze u projektu kroz izmene u određenom trenutku na aktivnom serveru (na primer, datum verzije/izdanje); i kompletan pregled projektnog procesa, poput Apple–ove TimeMachine, za kontrolu projekta.

Ako ih uzmemo zajedno, ove inovacije u TW2 – nivo – element raščlanjivanje modela, Graphisoftov BIM server, i sistem poruka TW2 – ne samo što probijaju ograničenja i uska grla većine postojećih BIM alata, već pomeraju granice fleksibilnosti radnog procesa, brzine međusobne saradnje i pouzdanosti/integriteta modela na nove nivoe koji prevazilaze ukupan set poredivih karakteristika većine postojećih rešenja BIM alata.

Za tako smelu i sjajnu inovaciju kao što je TW2 teško je objasniti prostim rečima celokupnu veličinu operacija sistema. Statični snimci ekrana (nedostupni u svakom dešavanju, zbog statusa ove tehnologije pred objavljivanje) takođe teško da bi uspeli pravilno da vrednuju toliko dinamičnu i interaktivnu tehnologiju kao što je TW2. Moj utisak je da samo živa demonstracija može obezbediti dovoljan nivo razumevanja proizvoda i udubljivanje (međutim, takva prikazivanja verovatno još neće biti dostupna pre nego se na tržištu pojavi ArchiCAD 13 koji sadrži TW2, međutim čitaoci koji odmah žele da odluče o implementaciji BIM tehnologije mogu da kontaktiraju Graphisoft i vide da li se može organizovati privatna prezentacija).


Kome je namenjen?

Za čitaoce koji do sada nisu pogodili, ja verujem da će se Graphisoftova TW2 tehnologija pokazati korisna svakom pojedincu, projektnom timu ili firmi koja je uključena u BIM i/ili IDP metode. Korist može biti podeljena na uopštenu korist i sa druge strane vrstu koja može biti primenjena na firme određene veličine – mala, srednja i velika.

Uopštena korist TW2 počinje sa pristupom elementima. Rezervisanje elemenata za rad na lokalnoj kopiji svakog od korisnika projekta u TW2 je jednostavno i radi se u potpunosti u hodu. Izmenjivanje elemenata se suštinski nije promenilo u odnosu na trenutne metode u ArchiCAD – u, ali čuvanje i prihvatanje izmena pod TW2 je radikalno ubrzano zbog toga što novi sistem raščlanjivanja element – nivo ograničava protok podataka između servera i klijenta u oba pravca na samo dodatne izmene – bez dalje potrebe za čišćenje i/ili menadžment modela. Otpuštanje elemenata je brzo, jednostavno i fleksibilno kao i rezervisanje.

Tako je celokupan krug radnog procesa za pojedinačne korisnike kao i za projektni tim u celini je u potpunosti transformisan na bolje. Brige oko fleksibilnosti pristupa odgovarajućim delovima projektnog modela se jednostavno tope. Mnogi trenutni primeri pristupa oslobađanjem i rezervisanjem nehotice potstiču ponašanje korisnik/tim koje je u najmanju ruku disfunkcionalno, a međusobno destruktivan u najgorem slučaju. Delujući verujući u najboljoj nameri, korisnici često rezervišu veći deo modela nego što im može trebati, zadržavaju kontrolu nad tim delovima modela duže nego što je to apsolutno potrebno i otpuštaju ih nerado. Ne samo što ovo ima negativne posledice na ceo tim, nego ovakvo ponašanje može dovesti do silazne spirale kako više korisnika većih timova prihvate ovakvo ponašanje, pravdajući sve veće „nagomilavanje“ modela od strane svih.

Pod TW2 nije potrebno napredno podešavanje ili održavanje (iako su na raspolaganju i dalje elementi za CAD/BIM menadžment za one firme ili timove koji žele ozbiljniji pristup). Svaki korisnik jednostavno rezerviše bilo koji element koji želi kroz bilo koju metodu selekcije dostupnu u ArchiCADu. Odnosno, rezervacija radnog prostora može da uključuje: samo pojedina vrata, prozor, stub ili drugi element; bilo koju grupu elemenata; bilo koju površinu, zonu, nivo ili sprat. Plus, pristup lokalni/serverski TW2 osvežavanju modela efektivno eliminiše rizik od lokalnih grešaka na rezervisanim elementima koji mogu izazvati grešku na centralnom projektu prilikom resinhronizovanja takvih elemenata koji su rezervisani na centralni projekat.

Na pitanje dobrih strana TW2 koje su određene za firme različitih veličina, Graphisoft je odabrao da odgovori nečim što oni zovu potrebama „dinamičnog radnog procesa“ malih i srednjih firmi, zahtevima „kontrolisanog radnog procesa“ velikih firmi (sa 50 ili više zaposlenih, često na geografski razuđenim lokacijama), i nečim što se zove potrebe „daljinskog radnog procesa“ pojedinačnih projektanata (iako ja preferiram da ovaj poslednji nazovem „asinhroni radni proces“ kao i daljinski).

Uzimajući najveće firme prvo, alati TW2 za administraciju podržavaju prava pristupa koja su bazirana na ulogama i/ili individualno iskrojena, koji imaju mogućnost da kontrolišu okruženja za proizvodnju najrazuđenijih ili „zaključanih“ BIM modela. Ovi alati za administraciju za Graphisoftov BIM Server rade nezavisno od servera – čak na drugom računaru (lokalno ili na većoj udaljenosti) bez potrebe za kopijom serverskog softvera. U jednoj firmi može da radi više servera, a da svaki od njih podržava do 5-6 aktivnih projekata i u suštini neograničen broj korisnika po projektu.

Zato, problemi oko veličine (broj korisnika, broj projekata, veličina projekta itd.) koji su se pojavljivali sa tradicionalnim BIM alatima, praktično nestaju pod TW2 kao i kašnjenja u osvežavanju LAN/WAN. Veća sloboda pristupa korisnika elementima za rad stvara sjajan krug: rezervišući manji deo modela; zadržavajući ga manje vremena; i oslobađajući ga lakše. Dobre strane ukupnih performansi ustvari rastu kako raste i veličina tima i projekta (ili drugačije rečeno, loše strane performansi koje su izbegnute uz TW2 su proporcionalno veće kako raste veličina projekta/tima – plus, radni proces se može dublje kontrolisati i optimizovati preko zadataka korisnicima kroz sistem rezervacija i poruka).

Pored ovih problema oko pristupa, kontrole i uvećavanja, veće firme i projekti će zasigurno prosperirati sa podrškom TW2 za distribuciju posla na više lokacija u kratkom vremenskom intervalu. TW2 olakšava sagledavanje i shvatanje unutrašnje organizacije projekta, što čini lakšim uključivanje ili isključivanje korisnika u tim po potrebi i takođe smanjuje cenu zaustavljanja i pokretanja projekta. Ja već sada mogu da predvidim situacije u kojima velike korisničke firme Grafisoftove TW2 tehnologije evoluiraju prema dinamičnom izmeštanju ljudskih resursa što je do sada bio (većinom neispunjen) san projektantskih kuća sa više ofisa. Za mene, mogućnost dinamičnog izmeštanja ljudskih resursa znači mogućnost za dodelu bilo kog učesnika u bilo kojoj kancelariji, bilo kom projektu u bilo kom (drugom) birou bez briga o krivi spoznavanja projekta ili latentnost i usporenost rada preko WAN/Interneta.

Za mala i srednja preduzeća TW2 obećava pomalo drugačiji set pogodnosti, primereno podešen njihovim potrebama. Takvim firmama često fali vremena i resursa za strogo postavljanje principa projekta, podugačak proces obuke/učenja i menadžment modela u hodu. Po mom iskustvu, ove firme su primer pre kolegijalnog nego hijerarhijskog stila organizacije, što neki posmatrači karakterišu kao „kontrolisan haos“ (bez uvrede).

U suprotnosti od pristupa kontrolisnog radnog procesa što je tipično želja većih firmi, manje i srednje firme će imati koristi od mogućnosti dinamičnog radnog procesa TW2: početak projekta jednim klikom (baziran na osnovnom (default) podešavanju); učenje za „5 minuta“ (ustvari nije potrebno vreme za učenje); i pristup elementima u hodu za sve (bez gubljenja vremena/nerviranja kada je bilo ko isključen iz projekta). Ono što se nekima čini kao kontrolisani haos je ustvari okruženje u kome svaki član tima može raditi na svakom projektu lako, nesmetano i bez prekida kao da je jedini koji radi na tom projektu, dok sa druge strane svi članovi tima uživaju u dobrim stranama prave saradnje u realnom vremenu bez zamarajućeg CAD/BIM/modelerskog menadžmenta.

Iako je TW2 prvenstveno alat za BIM kolaboraciju, solo igrači imaju koristi skoro kao i veće firme. Graphisoft naziva ovaj paket pogodnosti „izmešteni radni proces“, ali kao što sam i rekao već ranije smatram da je „asinhroni radni proces“ pogodniji izraz. Za stvarne projektante pojedince svaka softverski kontrolisana saradnja će se skoro sigurno dešavati preko Interneta. Takva saradnja je sa spoljnim saradnicima ili saradnicima po ugovoru koji pomažu na projektu (inverzno, slobodnjaci BIM alata će takođe imati uspeha zahvaljujući podršci TW2 ovom načinu saradnje van kancelarije). Projektanti pojedinci često nastupaju zajedno timski prilikom učešća na konkursima kao i na većim projektima koji zahtevaju saradnju, ali nemaju ili ne opravdavaju stvaranje većeg biroa.

Metoda sinhronizacije izmene na projektima „samo delta“ (samo izmena), TW2 obezbeđuje da izmene i njihova primena kroz takve virtualne timove bazirane na projektantima pojedincima postižu brzine u velikoj meri veće od postojećih rešenja Internet baziranih BIM alata za modelovanje i podelu posla. Zbog toga što radni procesi TW2 funkcionišu bez prethodnih podešavanja ili usputnog menadžmenta ni jedan solo korisnik u virtuelnom timu ili mreža projektanata pojedinaca se ne opterećuju takvim neprojektantskim zadacima. Konačno, pošto Graphisoftov BIM Server TW2 pruža automatsko čuvanje podataka i podržava izmešteno čuvanje podataka, projektanti pojedinci su oslobođeni još jednog seta briga o njihovom poslu.


Šta ovo sve znači?

Dizajn softvera, kao i većina inženjerskih disciplina, je veština koja mora balansirati strane često obostrano ekskluzivnih kriterijuma i želja. Svaki uspešan softverski program u sebi sadrži mnoštvo kompromisa između konkurentskih zahteva. Po mom kriterijumu za ocenjivanje osnovni kompromisi BIM modelersko – projektantskih alata su između integracije i fleksibilnosti ili između integracije i brzine/performansi. Pogodnosti u tačnosti, konzistentnosti i koordinaciji koje dolaze od stroge integracije oko centralnog projektnog modela često zahtevaju „trošak“ u usporenosti brzine i performansi kao i fleksibilnosti operacija koji usporava ili ometa radni proces u realnom svetu.

Razni proizvođači su dizajnirali svoje proizvode sa različitim pristupima ovim ustupcima. Proizvod X može postići najbolju integraciju, ali samo po cenu najmanje fleksibilnosti i najsporijih performansi. Proizvod Y može biti dizajniran da je brži i fleksibilniji, ali samo uz cenu labavije integracije. Dizajneri proizvoda Z su odabrali srednji put, sa umerenom čvrstom integracijom, ali uz skromno poboljšanje performansi i fleksibilnosti.

Postoji više takvih mogućih kombinacija, dobrih i loših strana nego što trenutno na tržištu ima BIM modelersko-projektantskih alata. Mada, važno je da svi trenutni pristupi podrazumevaju suštinski slične ustupke. Suštinske razlike među današnjim konkurentskim proizvodima se svode na relativno mala pomeranja u poziciji po istoj putanji kompromisa (bilo od integracije ka fleksibilnosti ili od integracije ka brzini/performansama). U mom konsultantskom poslu, primenjujući moju evaluacionu metodu za nabavku, nekad se proizvod X pokaže kao najbolji a nekad je to proizvod Y ili proizvod Z (ili neki drugi) što zavisi od specifičnih okolnosti dizajnerske firme koju konsultujem, njihove palete projekata, strukture biroa/studija, mrežne i računarske infrastrukture, ukupne veličine firme itd.

Neizbežan zaključak, ipak, je da su sva postojeća rešenja na tržištu iznenađujuće blizu na ovom putu kompromisa. Kao ilustracija tome, je izjava jednog od mojih poznanika iz Bentley Systems u pokušaju da jednim udarcem ubije dve (konkurentske) muve: „Revit je samo ArchiCAD uz ograničenja“. Pored toga što je ova karakterizacija (namerno) nepravedno upućena oboma proizvodima, takođe ističe koliko su blisko grupisani svi postojeći BIM modelersko-projektantski proizvodi na istoj krivi kompromisa.

TeamWork 2.0 ili TW2 od Graphisofta (koji se očekuje na tržištu kasnije ove godine kao deo ArchiCAD 13) je stvarno revolucionarna tehnologija jer postiže značajna poboljšanja u fleksibilnosti i performansama bez bilo kakvog žrtvovanja integriteta modela (ako ništa drugo, efektivno integrisanje modela je poboljšano preko veće bezbednosti i tolerantnosti na greške koje pruža TW2). U poređenju sa postojećim krivama kompromisa na kojima su pozicionirani svi ostali BIM modelersko-projektantski alati, TW2 je doslovno van grafikona. Ovakav iskorak u softverskom dizajnu koji sadrži nove principe karakteristika kroz pogodnosti prevazilazi svaku dimenziju kriva kompromisa postojećih proizvoda je prava definicija tehnološkog napretka.

Kao što je naznačeno u klasičnim tekstovima poslovne strategije poput The Innovator’s Dilemma (Dilema inovatora) i Blown to Bits (Raznešeno na parčiće) najviše pogođene žrtve ove revolucionarne tehnologije su često vodeći u prethodnim tehnologijama na tržištu. Moj profesionalni fokus je softversko rešenje primenjeno na poslovne korisnike. Drugim rečima ja nisam „programer“, tako da ne znam dovoljno o unutrašnjoj softverskoj logici ArchiCADa ili nekog od konkurenata, kako bih mogao pružiti procenu lakoće ili težine koje mogu iskusiti konkurenti u pokušaju da uhvate korak sa Graphisoftovim revolucionarnim rešenjem.

Međutim, možemo slobodno reći da Graphisoftov TW2 zadovoljava ili prevazilazi skoro sve zahteve u performansama, fleksibilnosti i poboljšanju pouzdanosti koji su traženi u BIM modelerskim alatima od strane većine korisnika u projektantskim firmama svih veličina i tipova po mom neposrednom iskustvu. Ako pretpostavimo da svi proizvođači softvera imaju najbolje namere u želji da ispune potrebe svojih korisnika, tada, činjenica da ni jedan vodeći proizvođač BIM alata nije još ponudio ovakvo revolucionarno rešenje koje se može porediti sa Graphisoftovim TW2 može ukazati na veliki broj ograničenja unutrašnje arhitekture proizvoda tih drugih proizvođača. Ponovo, ja nisam programer, ali je sasvim moguće da neposredne prednosti u odnosu na korisnike Graphisoftove TW2 tehnologije su održive i nekoliko godina dok se Graphisoftovi konkurenti probiju na frontu fleksibilnosti i performansi. U današnjem zahtevnom svetskom projektantskom i građevinskom okruženju, nijedna korisnička firma ne sme sebi dozvoliti da zanemari bilo koji alat koji pruža stvarnu prednost u takmičenju. Mogućnost da se Graphisoftov TW2 može pokazati kao održiva prednost tokom više godina čini ga čak više primamljivim za sve projektantske firme ili projektne timove koja odlučuje da se koriste BIM i/ili IPD pristup kako bi (ponovo) ocenili svoj izbor za modelersko-projektantski alat za BIM/IPD.

NAPOMENA: Tokom godina, autor Džeri Laiserin prihvatio konsultacije sledećih kompanija koje su spomenute u ovom tekstu ili koje su konkurenti sa kompanijama pomenutim u tekstu: Autodesk, Bentley Systems, BricsCAD, Gehry Technologies, Graphisoft, IBM, Microsoft, Navisworks, Nemetschek AG, Nemetschek North America, Revit Technology, Siemens, Sigma Design, Solibri, Tekla and Vico Software. Za dodatne napomene videti Laiserin Letter ™ “Terms of Use” na http://www.laiserin.com/terms.php.

O AUTORU: Džeri Laiserin pomaže preduzećima u građevinskoj industriji (AECO) da grade pametnije kroz implementaciju tehnološke strategije i poslovnog procesa. Njegova klijentela uključuje „Top 500“ dizajnerskih i građevinskih organizacija javnih i privatnih, kao i veći broj proizvođača softvera i usluga na ovom tržištu.

On, takođe piše i administrira LaiserinLetter™ (Pismo Lajserin), e-mail/Web servis koji pruža analizu strategiju i mišljenje o računarskim i komunikacionim tehnologijama za „starije“ menadžere u dizajnu, projektovanju, izgradnji, objektima i nekretninama. Pored LaiserinLetter™, on je učestvovao kao urednik ili kao redovni mesečni kolumnista za Architectural Record, CADence i Cadalyst magazine, i pisao je za, odnosno o njemu je pisano u skoro svakoj značajnijoj dizajnerskoj i tehnološkoj publikaciji. Ukupno, njegove analize i mišljenja su dostigla ukupan auditorijum veći od milion čitalaca u 138 zemalja. Džeri je držao seminare o novim trendovima u dizajnu, gradnji za više od 100.000 profesionalaca širom sveta – uključujući vodeće konferencije, sajmove, međunarodne istraživačke konferencije i dostovao na većim univerzitetima od Harvard Graduate School za Dizajn i Pratt Institut do Georgia Tech do MIT-a.

Džeri Lajserin je učestvovao u definisanju dnevnog reda digitalne prakse 21. veka u dizajnu, izgradnji i nekretninama. 1999. godine pomogao je postavljanje i postao je privremeni direktor aecXML projekta, inicijative za razmenu podataka preko mreže, neutralne od proizvođača, koja se kasnije transformisala u International Alliance for Interoperability (IAI) (Međunarodni savez za interoperabilnost) i National Institute of Building Sciences (NIBS) (Nacionalni institut za građevinske nauke). Njegova doprinos u „profesiji i informacionoj industriji“ su ga 2000. godine preporučila za izbor na College of Fellows of the American Institute of Architects (FAIA) (Koledž kolega Američkog instituta arhitekata). 2002.-2003. godine postigao je konsenzus u celoj građevinskoj industriji oko izraza i koncepta „building information modeling“ (BIM) (modelovanje informacione zgrade), kao budućeg pravca za prezentaciju, simulaciju i menadžment zgrada. Džeri je proširio ovaj trend sa su-stvaranjem i su-prezentacijom prve industrijske/akademske konferencije o BIM–u na Georgia Tech’s College of Architecture i prve konferencije BIM4builders™ na University of Florida Rinker School of Construction 2008.

Džeri je bio student Brandeis University sa prestižnim diplomama Princeton University's School of Architecture (M.Arch) i New York University's Stern School of Business (MBA, sa priznanjem, ΒΓΣ). Pored njegove trenutne tehnološke konsultantske prakse, Džeri je bio arhitekta na projektovanju zadužen za dizajn i konstrukciju projekata u vrednosti većoj od $500,000,000 – od rada na kompleksu New Jersey Capitol i Governor’s Mansion do Laboratorija do biohemijskih istraživanja. Njegov doprinos u industriji omogućio mu je ranija imenovanja u upravljačkom komitetu u asocijaciji za CAD Computer-Aided Design u arhitekturi (ACADIA) i u Information Technology Council, International Facility Management Association (IFMA) kao i Nacionalnom bordu direktora Američkog Instituta arhitekata (American Institute of Architects (AIA)). Džeri trenutno radi u komitetu za savetovanje Predsednika za Arhitektonsku školu na Univerzitetu Carnegie-Mellon i na komitetu za savetovanje urednika Međunarodnog priručnika za istraživanje modelovanja informacione zgrade i građevinske informatike: Koncepti i Tehnologije (International Handbook of Research on Building Information Modeling and Construction Informatics: Concepts and Technologies).

Originalni tekst možete pročitati ovde.
Izvor:
hiCAD


Preporučene knjige:

Normativi i standardi rada u građevinarstvu - visokogradnja 1

Cena: 3885 dinara
Arhitektura grada - Aldo Rosi - Građevinska knjigaArhitektura grada

Cena: 1207.5 dinara
Sledeći članak   Prethodni članak

Poslednjih 5 vesti iz kategorije Softver:
Vesti iz YU Builda
YU Build Newsletter
Želite da budete informisani?
Pristupite mejling listi na kojoj ćete jednom nedeljno pratiti najzanimljivije vesti iz oblasti građevinarstva i arhitekture.

 
Kupite stručne knjige
Posebno izdvajamo
Usluge koje nudimo

Od nedavno YU Build može da Vam ponudi uslugu uporedne analize idejnih rešenja koja doprinosi maksimiziranju profita i minimiziranju nepotrebnih troškova na projektu.

Pogledajte na konkretnom projektu kolike uštede su moguće evaluacijom idejnog rešenja i izradom kontrolnog projekta.

Kategorije